fraktura | Criticize this!

17.12.2011.

ON THE ROAD

Semezdin Mehmedinović: Ruski kompjuter (Fraktura, Zagreb, 2011.)

Piše: Lamija Neimarlija

“Ruski kompjuter” Semezdina Mehmedinovića nastao je u vremenskom rasponu od kraja avgusta 1995. do avgusta 1996. godine i predstavlja nenamjerni dnevnik selidbe, koji prati put Sarajevo – Prag – Zagreb – Phoenix – New York – Phoenix – Washington, DC. U “Uvodu” koji postavlja svojevrstan okvir razumijevanju dnevničkih zapisa, autor objašnjava kako se to iskustvo odlaska kod njega pojavljuje kao sjećanje na događaj koji je u potpunosti tek naknadno razumio. Međutim, ova priča ne integrira rezon sa (vremenske) distance i obuhvata zapise iz tog perioda selidbe, bez autorovih naknadnih interveniranja u tekst. Skice, kao građa za novinske tekstove nastale su čišćenjem suviška iz rukopisa koji je, prema riječima autora, bio znatno duži, jer je u jednom dokumentu pohranjivao sve što je u tih godinu dana pisao: skice za priče, pjesme, pisma, tekstovi za časopise itd.

više >

Književnost

STILSKA ELEGANCIJA KRATKE PRIČE
Sreten Asanović, Nomina, Plima, Ulcinj, 2011

Piše: Ivana Ančić

Često nazivan bardom crnogorske književnosti i rodonačelnikom crnogorske kratke priče, Sreten Asanović je svojim romanima i kratkim pričama osvojio maštu svojih čitatelja i poštovanje kritičara. Povodom njegovog osamdesetog rođendana i šezdesete godine književnog djelovanja, Plima je objavila treće izdanje zbirke kratkih priča pod imenom Nomina. Poznat po aforističnom, krajnje sabitom stilu, Asanović je proizveo krajnje impresivno i upečatljivo djelo na samo pedeset stranica; knjižicu tako malu i suzdržanu da ju je lako previdjeti u moru glagoljivih radova koji viču na Vas s polica knjižara i književnih sajmova. No zanemarivši je čitatelj bi si uskratio rijetko zadovoljstvo koje ovih dana može dobiti čitajući knjigu regionalnog suvremenog pisca.

Kritiku u celini možete pročitati na portalu Beton
OSMI I SEDMI PUTNIK
OSMI I SEDMI PUTNIK, Aleksandar Bjelogrlić, Citadela, Agora, Zrenjanin, 201

Piše: Dalibor Plečić

Nova knjiga Aleksandra Bjeloglića Citadela u izdanju Agore sačinjena je od osam priča, o kojima urednik knjige Nenad Šaponja kaže da mešaju mistično i svakodnevno: „Granična iskustva različite vrste, uporno vode junake nove knjige priča Aleksandra Bjelogrlića ka poslednjim stvarima našeg sveta, bilo da su u pitanju lične istine ili sama mogućnost saznanja.“

Kritiku u celini možete pročitati na portalu Beton
PAZ’TE SAD, PAZ’TE SAD
Stjepan Gulin, Paz’te sad, paz’te sad (Meandarmedia, Zagreb, 2011.)

Piše: Ivana Ančić

Prva kolekcija proze uglednog šibenskog pjesnika Stjepana Gulina već svojim zvučnim naslovom Paz’te sad, paz’te sadčitatelju sugerira ispoliranost ideja i jezika koju može očekivati unutar korica zbirke. Kao dodatni poticaj još uvijek nesigurnom čitatelju koji razmišlja bi li se upustio u čitanje ovog djela, u podnaslovu se nudi intrigantan opis knjige kao proze bez poze. Intrigantan, naime, zato što nije baš jasno što je pisac bez poze. Koliko na svijetu još postoji neispričanih priča? Nije li ono što tražimo od pisaca, barem ako ne govorimo o žanrovskoj prozi, upravo njegova perspektiva u događajima kakve smo čuli i doživjeli već bezbroj puta? Tvrdnja da se piše bez poze naravno samo je još jedna poza. Na sreću, gospodin Gulin nije autistični kronolog događaja svog i tuđih života; na žalost imat ćemo priliku iskusiti svu puninu njegovog doživljaja svijeta.

Kritiku u cijelosti pročitajte na portalu Booksa.hr.
KROZ GLAVU
Igor Marojević, Kroz glavu (Dosije, Beograd, 2012.)

Piše: Dalibor Plečić

U izdanju beogradske izdavačke kuće Dosije pojavila knjiga esejaKroz glavu savremenog srpskog pisca Igora Marojevića.Kroz glavu je izvestan odabir najmarkantnijih Marojevićevih eseja koji se pojavljuju nakon romana Majčina rukaposvećenog multietničkoj ljubavi Srbina i Nemice i stradanju Nemaca u Vojvodini od 1944. do 1948. godine. Roman je pokrenuo polemiku u javnosti i čitav niz etiketa koje su Marojevića karakterisale kao veleizdajnika ili pak kao odvažnog pisca koji se latio škakljive teme.

Kritiku u cijelosti pročitajte na portalu Booksa.hr.
PISA. POVRATAK
Damir Miloš, Pisa. Povratak (Meandarmedia, Zagreb, 2011.)

Piše: Morena Livaković

“Postoje knjige za pisanje i knjige za čitanje”, tvrdi poznati hrvatski pisac i jedriličar Damir Miloš u intervjuu s kritičarkom Jagnom Pogačnik. Knjige za čitanje, objašnjava on, one su za kojima će posegnuti prosječni čitatelj i u njima pokušati naći ono što traži od književnosti, bila to zabava, bijeg od stvarnosti, identifikacija ili diferenciranje od drugoga i slične, uvjetno rečeno standardne kategorije. Knjige za pisanje, pak, potpuno su različite: od njih se očekuje da se razori čitateljev horizont očekivanja jer pisanje nije prepričavanje niti slaganje s autorskom intencijom. U slučaju da se čitatelj uspješno probije kroz tekst, pisac očito nije uspio u svojoj namjeri, a to je komunikacija s autorima koji su mu prethodili i strukturom njihovih knjiga.

Kritiku u cijelosti pročitajte na portalu Booksa.hr.

Vizuelne umetnosti

VIDEO PERFORMANS NA BEOGRADSKOJ SCENI 70-IH
POLITIČKE I DRUŠTVENE KONSTRUKCIJE IDENTITETA U VIDEO-PERFORMANSIMA NA BEOGRADSKOJ SCENI 1970-ih

Esej Vladimira Bjeličića

Šesta i sedma decenija 20. veka definitivno su u istoriji obeležene kao godine značajnih zbivanja. To se posebno odnosi na razvoj i pojavu novih društvenih pokreta koji su značajno uticali na promenu globalne društvene klime. Svakako jedan od najrasprostranjenijih i najmasovnijih svetskih fenomena bio je studentski pokret. Potaknuti idejama nove levice, revoltirani rasizmom, klasnom nejednakošću, autoritativnim državnim politikama, ratom u Vijetnamu, studenti su odlučno stupili na ulice zahtevajući niz promena. 1968. godina, često nazivana i godina barikada, bila je okosnica nove svesti i imala je veliki uticaj na sve pore društva. Takva nagla promena društva bila je, između ostalog, uslovljena i ekspanzijom popularne kulture, unapređenjem novih tehnologija, razvojem feminističkih ideja…

Esej u celini možete pročitati na portalu SEEcult.org
NA GRANICAMA VIDLJIVOSTI
NA GRANICAMA VIDLJIVOSTI

Esej Tihane Bertek

Od promatrača do sudionika

Ima li suvremena umjetnost ikakva vidljiva socijalnog utjecaja ili političke važnosti?, pita se umjetnik Artur Żmijewski. Govoreći o sramu kao kočnici pobune, on razočarano navodi kako „umjetnost može biti politička, sve dok se drži podalje od politike – može politički djelovati unutar galerije, ali ne i u javnim raspravama“.[1] Ipak, ne može se poreći da je umjetnost zauzela paradoksalnu poziciju umiješanog promatrača, razvivši strategije društvene kritike. U tom smislu, govorimo o umjetnosti koja se hvata u koštac s konstrukcijom javnog prostora i društvenih odnosa, ili ih čak sama proizvodi.

Esej u celini možete pročitati na portalu SEEcult.org
GALERIJA KAPELICA I POST-JUGOSLAVENSKI BODY ART
GALERIJA KAPELICA I POST-JUGOSLAVENSKI BODY ART (1995–2010)

Esej – Bojan Krištofić

Na mapi izložbenih prostora posvećenih suvremenoj umjetnosti u Ljubljani, galerija Kapelica intenzivnošću umjetničkih aktivnosti, te provokativnošću i raznovrsnošću programa zauzima istaknuto mjesto. Osnovana je 1995. godine inicijativom studentskih udruga sa Sveučilišta u Ljubljani, a od tada pa do danas vodi ju umjetnički direktor Jurij Krpan, u suradnji s kustosicama i producenticama Sandrom Sajovic i Petrom Milič, uz tehničko vodstvo Jure Sajovica. Temelj programa galerije Kapelica jest osmišljavanje, organiziranje i održavanje onoga što Krpan naziva ‘suvremenim istraživačkim umjetnostima.’ Krpan i njegovi/e koleg(ic)e izbjegavaju tradicionalne vizualne umjetnosti i uobičajene umjetničke objekte – oni žele predstavljati iskustvene ambijente i instalacije, odnosno performanse i umjetničke akcije.

Esej u celini možete pročitati na portalu SEEcult.org
U TRAGANJU ZA IZGUBLJENIM IDENTITETOM
Esej o radovima Šejle Kamerić, Maje Bajević i Nebojše Šerića Shobe

Piše: Slađana Golijanin

UVOD

Tema eseja jeste kompariranje i analiziranje radova Šejle Kamerić (1976), Maje Bajević (1967) i Nebojše Šerića Shobe (1968), s akcentom na djela koja se referiraju na rat u Sarajevu (1992–1995). Ključni momenti kojima se oni bave jesu imigracije, destabiliziranje nacionalnog identiteta, život u egzilu, nasilje nad civilima i strah koji je u vrijeme opsade Sarajeva za njegove stanovnike prerastao u nepobitnu činjenicu i sastavni dio svakodnevnice. Značajno je ispitati u kojoj mjeri je ovakva „izmještena normalnost“, koja je uznemirila međunarodnu javnost, utjecala na uvjete u kojima je umjetnicima te generacije otvoren put ka internacionalnoj sceni.

Esej u celini možete pročitati na portalu SEEcult.org
RAZVALINE SOCIJALIZMA KAO INSPIRACIJA
ESEJ – Razvaline socijalizma kao inspiracija za muzejske eksponate Mrđana Bajića i skulpturalne dosetke Ivana Fijolića

Piše: Milena Milojević

Bliska prošlost na području nekadašnje Jugoslavije je obeležena lomovima, prekidima, naglim rezovima koji su prouzrokovali brojne napetosti između zvaničnih i ličnih sećanja. Sa preokretima, svaka nadolazeća vladajuća politička klasa je nametala svoje kriterijume u tumačenju prošlosti, pri čemu se zaboravljalo isključivo ono što je postalo nekorisno za njih. Stoga se postavlja pitanje o poziciji pojedinca unutar promenljivih društveno-političkih okolnosti, o nužnosti preispitivanja zvanične istorije i artikulisanja protiv-stava.

Esej u celini možete pročitati na portalu SEEcult.org

Izvođačke umetnosti

SATIRIČAN OBRAČUN S MALOGRAĐANŠTINOM I BRECHTOM… BAŠ I NE
Piše: Nino Kovačić

Gostujuća izvedba šibenskog HNK, Pir malograđana, prema tekstu mladog Bertolda Brechta (napisan 1919.) izvedena je po sljedećoj formuli: na Danima satire u satiričkom kazalištu Kerempuh gledamo satiričan komad. Prema reakcijama publike, bila je uspješna, ali teško se oteti dojmu da je smijeh bio formulaično zagarantiran, jer bi takav instruirani moment humora trebao zauzdati spontani smijeh. Je li se možda radilo o “malograđanskom” humoru?

više >
KAKO PREŽIVJETI GLUMAČKU BESPOSLICU? HUMOROM!
Glumice i to, KNAP, Zagreb, premijera 12.5.2012.

Piše: Nino Kovačić

Glumice i to, nova predstava u zagrebačkom KNAP-u, neobičan su kazališni ‘slučaj’. Naime, predstavu su, dramaturški i režijski osmislile te, naravno, glumački ostvarile četiri mlade glumice. U trenutačnoj opće-društvenoj, pa tako i kazališnoj situaciji, kojom prijete olovni pojmovi poput recesije, prekarijata i outsourcinga (nedavno su najavljena i otpuštanja “hladnopogonskih” glumaca), one su, kako piše u najavi “nezaposlene i pune entuzijazma, odlučile su preuzeti stvar u svoje ruke i napraviti hit!”. Očito sklone postdramskom pristupu izvedbi koji se, između ostalog, bazira na ekipnoj work-in-progress metodi, izvedbenoj anti-iluziji i autoreferencijalnosti, glumice/autorice su se “trgnule” i napravile parodiju o tome kako rade predstavu, po ironičnom ključu: kad ne ide pravljenje predstave treba napraviti predstavu o tome kako se ne može raditi predstava.

više >
IZMEĐU ŽIVOTA I SMRTI
“Nije život biciklo”, Biljana Srbljanović, režija: Anselm Veber, Produkcija: Šaušpilhaus Bohum, Nemačka; Sterijino pozorje 2012, selekcija Nacionalne drame i pozorišta

Piše: Tamara Baračkov

Ako se može reći da pisac celog života piše jednu dramu, u slučaju Biljane Srbljanović to je priča o problematičnim, izobličenim odnosima roditelja i dece. Ta porodica, koja se provlači kroz njeno celokupno stvaralaštvo, sačinjena je gotovo uvek od infalntilnih staraca i umornih, dezorijentisanih mladih, njihovih nepopravljivo oštećenih međusobnih odnosa, kao tačan i gorak izraz savremenih društvenih prilka – raspad porodice uslovljen je raspadom društva. Junaci Biljane Srbljanović su izgubljeni, nesrećni, usamljeni ljudi koji bezuspešno pokušavaju da se snađu u apsurdnom svetu lišenom čovečnosti i bilo kakvih moralnih načela.

Kritiku u celini možete pročitati na portalu SEEcult.org
DUBOKI OŽILJCI ODRASTANJA
„Grebanje, ili kako se ubila moja baka“, Tanja Šljivar, režija: Selma Spahić, Bosansko narodno pozorište Zenica/Bitef teatar-Hartefakt (Beograd), premijera: 7. septembar 2012. (Zenica), 11. oktobar 2012. (Beograd)

Piše: Tamara Baračkov

U svojoj nagrađivanoj diplomskoj drami “Grebanje, ili kako se ubila moja baka” mlada autorka Tanja Šljivar problematizuje nasilje i agresiju kod dece, rušeći stereotip o dečjoj naivnosti, istražujući tako uzroke njihovog ponašanja u ratnim razaranjima i porodičnim problemima. Tokom priprema za školsku priredbu posvećenu postavljanju rampe za učenika sa invaliditetom, Maja, primorana da se sa ocem, švercerom oružja, preseli u Nemačku, oprašta se od svojih drugova snimajući njihove poslednje zajedničke trenutke, dok još uvek pati zbog samoubistva bake. Nije slučajno što autorka radnju komada smešta u 2000. godinu, prelomno vreme kada tenzija zbog ratova i raspada države polako jenjava, narod optimistično očekuje oporavak i bolje životne prilike, ali posledice 90-ih se i te kako osećaju, a obrazovni sistem ima ključnu ulogu u plasiranju nacionalističkih uverenja i podgrevanju netrpeljivosti među mladima.

Kritiku u celini možete pročitati na portalu SEEcult.org
EFEKAT GEGA
„Sluga dvaju gospodara“, Karlo Goldoni, režija: Boris Liješević, Grad teatar Budva/Srpsko narodno pozorište Novi Sad/Narodno pozorište „Toša Jovanović“ Zrenjanin, premijera: 27. jul 2012.

Piše: Tamara Baračkov

Zaplet Goldonijeve komedije „Sluga dvaju gospodara“ nije nimalo jednostavno sažeti. U Veneciju, u pratnji sluge Trufaldina, dolazi Beatriče, prerušena u svog mrtvog brata ne bi li pronašla odbeglog verenika Florinda i dobila bratovljev novac od trgovca Pantalonea. Njen dolazak poremetiće veridbu Silvija i Pantaloneove ćerke Rozaure, nekada obećane Beatričinom bratu. Beatričin večito gladni sluga Trufaldino željan zarade i dodatnog obroka počinje da istovremeno služi još jednom gospodaru, Florindu, stvarajući tako sebi još više problema. Komedija se, kako to obično biva, završava venčanjem, i to trostrukim – Betriče i Florinda, Rozaure i Silvija, Trufaldina i Smeraldine.

Kritiku u celini možete pročitati na portalu SEEcult.org

Viewing posts from: fraktura

ON THE ROAD

Književnost

Vizuelne umetnosti

Izvođačke umetnosti